...Bleeding Heart...
The day I died...
Vec dugo sam skupljala hrabrost za to... Sjedila sam na podu u svojoj mracnoj sobi, dugo gledala u ruku, pa zatim u zilet koji je lezao pored mene. Odlucila sam to uciniti... Uzela sam zilet u desnu ruku i napisala na kozi, uz blagi pritisak, "ALONE"... Zatim sam ga gurnula duboko i povukla liniju duzinom ruke... Osjetila sam bol, tu divnu bol... Oci su mi se pocele sklapati, i odjednom, gledala sam svoje mrtvo tijelo kako lezi na podu u velikoj lokvi krvi... Sjedila sam tu, zanimalo me koliko ce vremena trebati da me neko pronadje. Prolazile su sekunde, minute, sati... Napokon, moja sestra je usla u moju sobu... Pocela je da vristi, nije mogla dugo doci sebi... Prije smo se stalno svadjale... Bila je 2 godine starija od mene. Sjela je pored mog tijela i pocela glasno da jeca i pitala je "Zasto?!"... Nisam znala ce je moja smrt tako pogoditi... Prije se prema meni ponasala grozno. Nije me ni primjecivala. Jedino sto mi je ikad govorila bilo je "Gdje je telefon?" ili "Izlazi iz moje sobe!!!"... Mislila sam da me mrzi... Sad vidim da me mozda ipak malo podnosila... Ustala sam sa kreveta i izasla iz stana. Vani je padala kisa. Dugo sam samo jedila na ljuljasci u parku gdje sam provodila veci dio dana... Sama... Kao i uvijek... Nikad nisam imala prijatelje, ni momka... Mozda sam za to sve bila ja kriva... Mozda nisam trebala biti uvijek namrgodjena, ljuta, puna mrznje prema sebi pa onda prema ostalima... Mozda sam bar nekad trebala obuci nesto sto nije crno... Mozda sam bar nekad trebala skloniti svoju dugu crnu kosu sa blijedog lica... Mozda su me se ljudi bojali... Duboko u sebi, bojala sam se i ja njih... Bojala sam se sama sebe... |
- 19:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Why?
Because I need help...
Where?
In a dark place... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||